radio 101 - generacijski roman
Generacijski roman Stele Jelinčić
Nakon feminističkog uzleta osamdesetih godina prošlog stoljeća, devedesete su sa sobom donijele jasan patrijarhalni svjetonazor.
Bilo je to vrijeme u kojem se ministrica prosvjete hvalila kako ustaje čim u prostoriju uđe muškarac, a na šefa države mnogi njegovi suradnici, kako ispričaše u intervjuima, gledali su kao na strogog oca. Takav nazadni sustav vrijednosti morao se odraziti i na generaciju koja je odrastala u to vrijeme, pa i ne čudi da današnji vršnjaci hrvatske neovisnosti u slobodno vrijeme napadaju ljude po ulicama ili se pak spremaju za karijeru sponzoruše, ovisno o rodnoj podjeli. S druge strane, u svakom mračnom vremenu ima i onih čiji je stav suprotan vladajućem, a jedna od takvih je bila i mlada spisateljica Stela Jelinčić.
Njezin prvenac 'Korov je samo biljka na krivom mjestu' u izdanju Konzora bavi se mladima koji su stasali u devedesetima, ali trudeći se da ne budu žrtve tog vremena. To je naravno nemoguće, iako je nekima mnogo više nego većini uspjelo da se emancipiraju od nacionalizma i patrijarhata Tuđmanove vlasti. Ono po čemu se to, između ostaloga, može primijetiti u 'Korov je samo biljka na krivom mjestu' jest i slobodan pristup u opisivanju seksa, koji je Steli Jelinčić nešto posve prirodno: 'Nisam to počela primjećivati dok mi drugi nisu skrenuli pozornost. Tek sam po pitanjima novinara i kritičara shvatila koliko je to kod nas neobično. Seks je u knjizi prisutan kao zaglušujuća buka, u pozadini, a to je ipak priča o tridesetogodišnjacima.'
Činjenica da je ono što većina prvo istakne pri analizi ovog romana - seks, zapravo otkriva da živimo u vrlo konzervativnoj sredini, smatra Jelinčić: 'Novi hrvatski identitet nastao je na vježbanju razlika. Dječaci su se spremali za rat, pa je sve to postalo neobično, zahvaljujući i Crkvi. Ljudi su vježbali mržnju i netoleranciju, a ne užitak i zabavu.' Promjena sustava vrijednosti koja se dogodila skoro pa preko noći nekima i nije bila dobrodošla pojava, pa se Stela Jelinčić još kao mlada djevojka konstantno nalazila u situacijama u kojima se sukobljava sa službenom ideologijom HDZ-a. Na kraju je to rezultiralo mnogo otvorenijim i tolerantnijim svjetonazorom, no počeci samooslobađanja nisu bili lagani, pa se Jelinčić prisjeća neugodnih iskustava iz škole: 'Počela sam se boriti za pravdu na neki svoj balavi način. U Devetu gimnaziju u koju sam išla došlo je dosta izbjeglica, a profesorica ih je tjerala da pišu i govore čistim hrvatskim jezikom, za koji ni mi sami nismo znali što je! Tako sam se svakodnevno svađala, bila sam svačiji advokat.'
Jedna od zanimljivosti romana 'Korov je samo biljka na pogrešnom mjestu' jest i autoričino insistiranje na realizmu, koji ide toliko daleko da u jednom trenutku spominje Aleksandru Zec. Riječ je o dvanaestogodišnjoj djevojčici koju su hladnokrvno ubili kasnije odlikovani pripadnici Hrvatske vojske, samo zato jer je bila Srpkinja: 'Doista smo išle u školu i bile smo frendice. To mi je ostalo i bilo mi je važno spomenuti, a s nekim temama se čovjek na kraju može suočiti samo u literaturi.'
Svoj debitantski roman Stela Jelinčić je pisala oko dvije godine, u pauzama između organiziranja filmskih festivala poput Motovuna ili Zagreb Doxa, a to se na neki način odrazilo i na njezin stil: 'Vrijeme je toliko brzo, živimo u konstantnom ubrzavanju, pa su kratke rečenice odgovarajući način izražavanja. Ne zadržavam se na motivima, jer se danas sve odrađuje kratko i jasno.'
'Korov je samo biljka na krivom mjestu' kao okosnicu zapleta prikazuje raspad ljubavne veze glavne junakinje, inače svojevrsnog alter ega Stele Jelinčić. Iako je na kraju knjige jasno da je veza gotova, Jelinčić ne želi špekulirati o budućnosti svojeg glavnog lika. Otvoren je kraj i za generaciju kojoj pripada Stela Jelinčić, koja inače nije oduševljena što ju neki već svrstavaju u novu verziju onoga što se naziva ženskim pismom. I to ne zato što ima išta protiv te kategorije, nego jer sumnja u dobre namjere onih koji književnost razvrstavaju na takav način.
16. 01. 2009.
(G.D.)